Što se tehnologija više usavršava uz nju se posebno razvijaju i moćni virusi.. nažalost, mete tih virusa postaju i sistemi za automatizaciju, jer je hakerima cilj da ugroze poslovanje velikih kompanija i da onemoguće ponudu vitalnih komunalnih usluga. Kako su mreže ranjive, a operativni sistem poznat, onda je računar često sporedni ulaz preko kojef se dolazi do upravljačkog sistema.
Ipak, za PLC operativni sistem karakteristično je da je spoljašnjem svetu manje vidljiv, pa se može reći da je u pitanju tradicionalna zaštita od mogućih zloupotreba. Međutim, svi proizvođači koji prave PLC kontroler ne uzimaju zdravo za gotovo sigurnost, a pojedini čak koriste i zaštitu programa pomoću lozinki kako bi jako umrežene aplikacija i ostatak upravljačkog sistema na pravi način zaštitili. Kada je o daljinskom pristupu reč, on se može regulisati rako što se samo za određene IP adrese može dodeliti pravo na pristup. Tako se PLC softver štiti, a kao i ostatak sistema za upravljanje.
Kako rešiti problem intelektualnog vlasništva?
Kada se razmatra u širem smislu pojam sigurnosti, onda se dolazi do problema koji mogu da nastanu zbog untelektualnog vlasništva. Kompanije koje posluju na globalnom nivou i koje razvijaju timove i sisteme isporučuju širom sveta suočavaju se sa problemima kao što je kopiranje softvera. Tako treće osobe mogu da kopiraju softver i na osnovu uočenih karakteristika mogu razviti povoljniji konkurentski proizvod i ponuditi ga tržištu.
Za upravljačke platforme eto razloga za brigu, međutim proizvođači PLC sistema na vreme su osmislili načine za rešavanje ovog i sličnih problema. Kada je reč o Mitsubishi proizvodima, šifrirani kod se ugrađuje u softver i hardver i on se u određenom trenutku može izvršiti. To znači da je sistem za integratore i programere sve do kraja pokretanja u pogon otvoren, a onda dolazi do uključivanja zaštite sistema od daljih interakcija.
Kako se PLC održava?
Bilo koji sistem automatizacije i bila koja platforma da je pitanju, jedno im je slično. Svi oni zahtevaju rutinsko održavanje, kao što je novogradnja softvera ili kontrola hardvera, zamena neispravnih komponenti ili postupno proširivanje u skladu sa potrebama koje aplikacija ima. Glavna odlika PLC sistema jeste upravo lako održavanje. Postavke i programi za svaku komponentu mofu da se sačuvaju na SD karticu. Ako dođe i do kvara PLC procesora, on se lako otklanja, a izvorni program moguće je lako učitati sa sigurnosne kopije koja je sačuvana na kartici, vrlo lako i brzo se aplikacija u tom slučaju pokreće.
Takođe, nema razloga se firmware stalno ažurira, što nije slučaj kod PC računara. Ono što je još mana PC sistema jeste stalna briga da će doći do njegovog uružavanja usled nekompatibilnosti sistema. U automatizaciji procesa proizvosnje jedan od najvećih nedostataka jeste upravo u tome što je računar višenamenski sistem koga čine brojne komponente.
Međutim, jedno od najvažnijih pitanja svakako jeste i podela odgovornosti između IT tima i inženjera koji su za automatizaciju zaduženi. To je najizraženije u situacijama kada dolazi do integrisanja viših nivoa i nivoa proizvodne automatizacije, pa često dolazi do nerazumevanja i tenzija između inženjera i IT stručnjaka. Ipak, kada je automatizacija bazirana na PLC sistemu, onda je jasna granica između automatike i informacionih tehnologija, pa često nije potrebno angažovanje IT stručnjaka na nivou koji obuhvata automatizaciju proizvodnje.